Nova tehnologija omogućava precizno posmatranje šuma i dokazuje da zaštićena područja, čak i kada su ugrožena, i dalje igraju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promena

Ova zaštićena područja pružaju podršku ugroženim vrstama, očuvavaju način života mnogih tradicionalnih zajednica i čuvaju vodene izvore gradova. Međutim, granice ovih rezervi se sve više zanemaruju kako ljudi seku šume i produbljuju se u ekosisteme predviđene zaštite.

Sada, visoko u orbiti, nova tehnologija omogućava precizno posmatranje šuma i dokazuje da zaštićena područja, čak i kada su ugrožena, i dalje igraju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promena. Naučnici koriste lasersku tehnologiju kako bi procenili biomasu šuma širom sveta, što im omogućava da izračunaju koliko ugljenika drveće zadržava u Zemljinoj atmosferi.

Izazov za istraživače bio je precizno izmeriti sposobnost zaštićenih ekosistema da skladište planetarno zagrevanje, s obzirom na to da starije ravne satelitske slike ne mogu razlikovati visinu i širinu drveća. Nova satelitska data omogućava praćenje koristi šuma u tri dimenzije i pruža informacije o zadržavanju ugljenika na način na koji to ranije nije bilo moguće.

Prema istraživanju objavljenom ove godine, zaštićena područja širom sveta su zaustavila seču šuma u poslednjih 20 godina, zadržavajući emisije ekvivalentne godišnjim izduvnim gasovima iz fosilnih goriva. Ova studija ukazuje na to da politike zaštite prirode imaju ključnu ulogu u ublažavanju globalnog zagrevanja.

"Možemo koristiti ove nove podatke sa satelita da pratimo koristi šuma u tri dimenzije i da pristupimo delu o ugljenu na način na koji to nikada pre nismo mogli", rekla je Laura Dunkanson, stručnjak za daljinsko posmatranje na Univerzitetu Merilend i jedna od autora studije zasnovane na novim podacima.

Izvor: EPA-EFE/Pedro Puente Hoyos

Prema istraživanju objavljenom ove godine, zaštićena područja širom sveta su u poslednjih 20 godina pomogla u zaustavljanju seče šuma i zadržala emisije ekvivalentne godišnjim emisijama iz fosilnih goriva.

Studija, objavljena ove godine, pokazala je da politike dizajnirane za zaštitu prirode mogu biti važne i za ublažavanje globalnog zagrevanja, objasnila je dr Dunkanson. 

Međutim, iako su zaštićena područja od suštinskog značaja, suočavaju se s rastućim pritiskom zbog ekonomske ekspanzije zemalja. Studija ističe važnost efikasnog sprovođenja zakona i podrške lokalnih zajednica u očuvanju ovih područja. NASA misija Global Ecosystem Dynamics Investigation (GEDI) pružila je ključne podatke za ovo istraživanje, omogućavajući precizno trodimenzionalno praćenje vegetacije.

Iako je program trenutno obustavljen, očekuje se da će se ponovo pokrenuti početkom naredne godine i proizvesti više podataka do 2026. godine, kada će misija biti ponovno procenjena. Naučnici se nadaju da će dugoročni podaci o ugljeniku u šumama pomoći vladama u dokazivanju vrednosti očuvanja prirodnih ekosistema i privlačenju dodatnih sredstava za njihovu zaštitu. Borba protiv klimatskih promena može zavisiti od uspeha ovih napora, s obzirom na to da zemlje sa velikim šumama mogu smanjiti emisije uz niže troškove kroz konzervaciju, ali pod uslovom da zaštićena područja ostanu sigurna.

"Zelena barijera" za zaustavljanje povećane destrukcije 

"Tapajós Environmental Protection Area", šuma u državi Pará u Brazilu, stvorena je 2006. godine i veća je od Nju Džersija. Planirana je kao "zelena barijera" za zaustavljanje povećane destrukcije u Amazonu koja je došla s novim auto-putem, rekao je Mauro Pires, predsednik Instituta "Chico Mendes", vladine agencije koja nadgleda rezerve u Brazilu.

Izvor: Foto: EFE/ANTONIO LACERDA

Nezaštićena područja izvan rezervata suočila su se s ozbiljnom sečom šuma, posebno blizu puteva. Razvoj je takođe ugrozio rezervat, ali sporijim tempom. Danas, uprkos zaštićenom statusu, Tapajós je jedno od najviše degradiranih područja u Amazonu. Njegove reke su zagađene hemikalijama iz ilegalnih rudnika zlata, a izgubila je barem 3 odsto pokrivača drveća od njegovog osnivanja pre gotovo dve decenije.

Prema nedavnom istraživanju, Tapahos je i dalje jedna od najuspešnijih šuma na svetu u izbegavanju emisija ugljenika. Upoređujući rezervat s područjima koja su bila slična pre dve decenije, ali nikada zvanično zaštićena, istraživači su zaključili da bi, da nije bilo Tapahosa, dodatni ugljenik ekvivalentan količini proizvedenoj od 900.000 Amerikanaca završio u atmosferi svake godine.

(J.N./EURACTIV.rs)