Politika

KAKVA JE SUDBINA SPORAZUMA O ŽITU? Na stolu ispred Putina i Erdogana veliki ulozi

Ukoliko bi Erdogan uspeo da ubedi ruskog kolegu da se vrati Sporazumu, smatralo bi se diplomatskom pobedom. Žitarice bi tada ponovo mogle da stignu do delova Afrike, Bliskog istoka i Azije

Izvor: EPA-EFW ALEXANDR DEMYANCHYK/SPUTNIK/KREMLIN POOL MANDATORY CREDIT

Predsednik Rusije Vladimir Putin danas će ugostiti turskog kolegu Redžepa Tajipa Erdogana, a s obzirom na činjenicu da će se u fokusu razgovora naći pokušaj obnavljanja Sporazuma o izvozu žitarica Crnim morem koji je Rusija napustila pre šest nedelja, nije ni čudo što su sve oči sveta uprte upravo ka Sočiju i današnjem sastanku.

Ukoliko bi Erdogan uspeo da ubedi ruskog kolegu da se vrati Sporazumu, smatralo bi se istorijskom i ozbiljnom diplomatskom pobedom. Žitarice bi tada ponovo mogle da stignu do delova Afrike, Bliskog istoka i Azije gde glad predstavlja rastuću pretnju.

Po povlačenju Rusije, ostatak Evrope i Sveta morao je da traži alternativu, pa je "slamku spasa" našao na Dunavu, ruti za izvoz žitarica iz Ukrajine.

Interesantno je da se najava ovog sastanka podudarila sa polaskom dva teretna broda iz ukrajinskog grada Južni u petak, "Ana-Tereza" i "Ocean Courtesy," koji su se zaputili prema različitim destinacijama sa sirovim gvožđem.

Detalji o okolnostima njihovog isplovljavanja ostali su za sada nejasni, osim što se zna da je jedan krenuo ka rumunskoj, a drugi prema bugarskoj luci.

Izvor: ERDEM SAHIN/EPA

Pozadina sporazuma o izvozu Crnim morem leži u činjenici da je omogućavao Ukrajini da nastavi izvoz svojih žitarica uprkos trajućem ratu u zemlji. I Rusija i Ukrajina su ključni globalni dobavljači pšenice, ječma, suncokretovog ulja i drugih poljoprivrednih proizvoda. Turska, zajedno sa Ujedinjenim nacijama, posredovala je u postizanju ovog sporazuma u julu 2022. godine, čime je omogućila Ukrajini da nastavi isporuke iz luka u Crnom moru. Prema sporazumu, Turska je obavljala nadzor nad brodovima i teretom, olakšavajući transport iz Ukrajine.

Rusija je konačno napustila sporazume u julu, navodeći da nisu ispunjeni njeni uslovi. Rusija je tvrdila da su ograničenja vezana za transport i osiguranje ometala njen poljoprivredni izvoz, ali je, uprkos tome, od prošle godine isporučila rekordne količine pšenice.

Situacija je dodatno komplikovana činjenicom da je Turska postala posrednik između Rusije i Ukrajine, a odnosi Ankare i Moskve su se menjali tokom ruske invazije na Ukrajinu. Erdogan nije podržao zapadne sankcije protiv Rusije, ali je istovremeno pružio podršku Ukrajini slanjem vojne pomoći i podržao njenu aplikaciju za članstvo u NATO.

Erdoganovo balansiranje između dve strane

Delu javnosti nejasan je bio Erdoganov “ples” između Rusije i Ukrajine, od početka ruske invazije. S jedne strane nije se pridružila zapadnim sankcijama protiv Moskve, ali je, kao članica NATO, podržala Ukrajinu tako što joj je slala oružje i aplikaciju Ukrajine za članstvo u Alijansi.

Rusija i Turska su tradicionalni rivali koji su postali bliži u poslednje vreme, a nivo trgovine između dve zemlje je rastao. Takođe, učestvovali su u velikim zajedničkim projektima kao što je gasovod Turski tok, i prva ruska nuklearna elektrana, a procvat je doživela i saradnja na poljima energetike, turizma, trgovine, diplomatije...

"Primarni Erdoganov cilj je poboljša odnos sa Putinom, pošto su se u vezama između njih dvojice pojavile pukotine u prethodnom periodu", ocenjuje novinar Semih Idiz u tekstu za Al-Monitor i objašnjava da Erdogan sada pokušava da ostvari novi uspeh tako što bi se obnovio sporazum o žitu.

"Ostaje pitanje zbog čega je Erdogan insistirao na Putinovoj poseti Turskoj kada je bilo evidentno da Putin neće napustiti zemlju nakon poslednjih događaja u vezi sa Vagner grupom i njihovim liderom Jevgenijem Prigožinom, navedeno je u tekstu.

Profesor međunarodnih odnosa sa istanbulskog Bilgi Univerziteta rekao je za Al-Monitor da je Putin taj koji je zakazao sastanak.

- Na taj način ne samo da je izrazio nezadovoljstvo Turskom zbog poslednjih događaja, nego je takođe i pokazao da on stoji na stepeniku više kada je reč o odnosima sa Turskom - istakao je.

Ekspert za Rusiju Hakan Aksaj je naveo da je teško da bilo ko u Moskvi sada veruje Erdoganu, i da postoji uverenje da se on promenio posle izbora i da je "okrenuo lice ka Zapadu".

Međutim, analitičari kažu da, uprkos razlikama koje ima sa Erdoganom, Putin ne može da priušti da potpuno raskine veze s Turskom. Zbog toga ostaje otvoreno pitanje da li je spreman da pruži Erdoganu "poklon novog sporazuma o žitu" i to uoči Generalne skupštine UN koja je planirana za ovaj mesec.

(EURACTIV.rs)