Analitičari upozoravaju da bi Hrvatska u Vilnjusu trebalo da se prikaže kao funkcionalna, stabilna i sređena država, a ne kao zemlja u kojoj dve ključne osobe u političkom životu, predsednik i premijer, ne razgovaraju.
Kulminacija sukoba hrvatskog predsednika, Zorana Milanovića i premijera ove države, Andreja Plenkovića, ovog puta oko toga ko će voditi Vojnu sigurnosno-obaveštajnu agenciju (VSOA) verovatno se nije mogla dogoditi u gorem trenutku.
Naime, u Vilnjusu će se 11. i 12. jula održati samit NATO-a, na kojem će, kao članica Severnoatlantskog saveza, učestvovati i Hrvatska.
U Vilnjusu će jedni druge kontrolisati
Kako je već objavljeno, na samit u glavni grad Litvanije, putuju šef države Milanović, tako i ministri u Plenkovićevoj Vladi, Gordan Grlić Radman i Mario Banožić. Šef diplomatije, Grlić Radman ovih je dana poručio, kako izveštavaju mediji, da on i ministar obrane Banožić u Vilnjus idu kako bi "sanirali štetu koja bi mogla nastati iz nepredvidivih govora predsednika Milanovića".
Analitičari s kojima je Euractiv Hrvatska razgovarao upozoravaju kako je poslednja stvar koja je u ovom trenutku potrebna Hrvatskoj da Milanović, na jednoj, a Grlić Radman i Banožić, na drugoj strani, na skupu koji će okupiti lidere članica najmoćnijeg vojnopolitičkog saveza u svetu počnu da iznose različite stavove o, na primer, ratu u Ukrajini ili, recimo, o perspektivama Bosne i Hercegovine da pristupi NATO-u. To bi, pokazalo neozbiljnost samog vrha vlasti u Hrvatskoj, a otvorilo bi i pitanje kakva je zapravo politika službenog Zagreba.
Takav scenario, nasreću, nije previše verovatan, ali ne može se, s obzirom na sve što se do sada događalo, ni isključiti.
Različiti stavovi Banskih dvora i Pantovčaka o nizu pitanja
Šef države i šef Vlade i dosad su iznosili različite stavove o rusko-ukrajinskom ratu, kao i o pomoći Hrvatske Ukrajini. To je u više navrata kulminiralo ocenom Plenkovića da poruke Milanovića izgledaju kao da dolaze od "nekakvog ruskog zvaničnika".
Sam Milanović znao je za sebe da kaže "niti sam ukrajinski neprijatelj niti ruski prijatelj". Međutim, činjenica je da su se neke njegove izjave svidele ruskim medijima, kao i da u Ukrajini nisu pale na plodno tlo.
Sukob dvojice najmoćnijih političara u Hrvatskoj do izražaja je došao i kada su Finska i Švedska podnele zahtev za ulazak u NATO.
Dok su Banski dvori čvrsto podržali odluku Helsinkija i Stokholma da pristupe Severnoatlantskom savezu, Milanović je zapretio da će blokirati ulazak dve skandinavske države u NATO dok se ne izmeni izborni zakon u BiH.
Na kraju se to ipak nije dogodilo i Hrvatska je dala zeleno svetlo obema zemljama za ulazak u NATO.
Finska je početkom aprila ove godine pristupila NATO-u, dok je Švedska još u "čekaonici", iako ne zbog Hrvatske, već zbog Turske i Mađarske koje još nisu ratifikovale njen pristup.
(EURACTIV.rs)