Radijacija koja je nastala kao posledica testiranja nuklearnog oružja ostavila je razoran uticaj na životnu sredinu i zdravlje lokalnog stanovništva i nastavlja da utiče na živote tamo i danas.
Dok Rusija upozorava na rastući rizik od nuklearnog rata, a odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama tonu u problem, zajednice u blizini ogromnog poligona za nuklearno testiranje iz sovjetske ere na severu Kazahstana imaju poruku za lidere: "Hajde da budemo lekcija".
Stotine testova obavljeno je između 1949. i 1989. u neplodnoj stepi u blizini grada Semej, ranije poznatog kao Semipalatinsk, blizu kazahstansko-ruske granice. Uticaj radijacije imao je razoran uticaj na životnu sredinu i zdravlje lokalnog stanovništva i nastavlja da utiče na živote tamo i danas.
Mnogi stručnjaci za nuklearno širenje veruju da je malo verovatno da će uskoro nastaviti testiranje bilo koje nuklearne supersile više od 30 godina nakon poslednjeg testa.
Ali tenzije oko ruske invazije na Ukrajinu dovele su do neprijateljske retorike, a arhitektura kontrole naoružanja izgrađena još za vreme raspada Sovjetskog Saveza pre više od tri decenije počela je da se raspada.
Početkom novembra, predsednik Vladimir Putin opozvao je rusku ratifikaciju globalnog sporazuma iz 1996. o zabrani testiranja nuklearnog oružja. Moskva kaže da to neće dovesti do nastavka testiranja ako to ne urade prve Sjedinjene Američke Države.
"Neka naša patnja bude lekcija drugima", rekao je Serikbai Ibirai, lokalni vođa u selu Sarizhal, koji je imao priliku da vidi kako se testovi vrše na nekih 20 km od naseljenog mesta kada je bio dečak. "Ako se ovo (testiranje) nastavi, čovečanstvo će nestati".
Kada su uređaji detonirani iznad zemlje – sve do 1963. godine kada su ispitivanja otišla u podzemlje – vlasti su naredile lokalncima da napuste domove i škole zbog straha da bi podrhtavanje tla moglo izazvati rušenje zgrada.
"Sećam se da sam imao oko pet godina", rekao je Baglan Gabulin, stanovnik Kajnara, još jednog sela koje je živelo u senci nuklearnog testiranja.
Prisetio se kako su odrasli upućivali njega i njegove drugare da ne gledaju u pravcu eksplozije.
"Bili smo mali, pa smo, naprotiv, iz radoznalosti gledali. Bljesak je prvo bio žut, a onda je izrasla crna pečurka", rekao je on.
Kazahstanske vlasti procenjuju da je do 1,5 miliona ljudi bilo izloženo preostalim radioaktivnim česticama od testiranja. Preko milion je dobilo sertifikate koji potvrđuju njihov status žrtve testova, što ih čini kvalifikovanim za mesečnu isplatu od 18.000 tenge (40 dolara).
"Svi su počeli da umiru"
Maira Abenova, aktivistkinja iz regiona Semei koja je osnovala nevladinu organizaciju koja štiti prava žrtava nuklearnog testiranja nakon što je izgubila većinu članova porodice zbog bolesti za koje je rekla da su povezane, pozvala je političare da ne dozvole nuklearnu eskalaciju.
"Kao neko ko živi sa posledicama onoga što biste mogli nazvati 40 godina nuklearnog rata, mislim da možemo da kažemo svetu kroz šta smo prošli", rekla je ona.
Malo je pouzdanih podataka o specifičnom uticaju testiranja na zdravlje u Kazahstanu.
Međutim, naučnici kažu da su izloženost radioaktivnom materijalu na tlu, udisanje radioaktivnih čestica u vazduhu i konzumiranje kontaminirane hrane, uključujući lokalnu stoku, doprineli povećanom riziku od raka i slučajevima urođenih malformacija.
U Sarižalu, selu od oko 2.000 ljudi koji žive u malim belo ofarbanim kućama okruženim plavim drvenim ogradama, Gulsum Mukanova se priseća kako bi ona i druga deca gledali nadzemne eksplozije, poznate kao atmosferski testovi.
"Bili smo deca, sve nam je bilo zanimljivo", rekla je. "Zurili bismo u te pečurke".
"Moj otac je umro u 58. godini; onda mi je umro stariji brat, pa sestra", dodao je Mukanov, koji je u srednjim 60-im. "Svi su počeli da umiru."
Gabulin je, govoreći u blizini malog spomenika žrtvama nuklearnih proba podignutog u Kajnaru, takođe rekao da su gubici uobičajeni.
"Bilo je oko 300 traktorista koji su radili sa mnom… sada su samo dvojica ili trojica živi. Svi su umrli od raka i leukemije", rekao je on. "Čak i školarci koji su tada radili kod mene, sada imaju 50-53 godine, već umiru".
Ni on ni Mukanova nisu pružili dokaze koji povezuju bolest i preranu smrt sa testiranjem.
Dok su sela kao što su Kainar i Sarizhal bila izložena direktnom zračenju, stepski vetrovi su prenosili nuklearne padavine na područje veličine Italije.
Veći deo teritorije, ispresecan jezerima nastalim od kratera od eksplozije, i dalje se smatra previše kontaminiranim da bi se mogao naseljavati ili kultivisati.
Kontaminacija traje generacijama
Tamo je obavljeno oko 450 testova, više od 100 atmosferskih, a ostalo pod zemljom. Potonji su korišćeni nakon što je stupio na snagu sporazum iz 1963. o zabrani testiranja nuklearnog oružja u atmosferi, svemiru ili pod vodom, i smatraju se manje štetnim.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Moskva više nije imala pristup kazahstanskoj strani. Njegov glavni ekvivalent danas je u Novoj zemlji, aktivnom vojnom mestu na arktičkom arhipelagu na krajnjem severu Rusije.
Nuklearni stručnjaci su rekli da bi svako testiranje danas verovatno bilo pod zemljom, što nosi rizike po životnu sredinu i zdravlje.
"Testiranje pod zemljom takođe može imati ozbiljne posledice", rekla je Ališa Sanders-Zakre iz Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja.
"Radioaktivne čestice mogu da izlaze u vazduh, a postoji i potencijal za kontaminaciju podzemnih voda", rekla je ona Rojtersu, dodajući da je stav Rusije da u ovom trenutku nema nameru da testira.
"Ono što je toliko opasno u vezi sa radioaktivnom kontaminacijom je to što traje generacijama".
(J.A./EURACTIV.rs)